Najveći pomaci ne leže u tome kako ćemo napraviti stvari pomoću nove tehnologije manipuliranja materijalom nego kako materijal utječe na samog sebe. Takvo razmišljanje stoji iza 4-D printanja, eksperimentalnog pristupa proizvodnji koje nadilazi toliko hvaljeni proces 3-D printanja.
Ideja dolazi s instituta u Massachusettsu (Massachusetts Institute of Technology’s Self-Assembly Lab), gdje ravnatelj Skylar Tibbits sa svojim timom eksperimentira s takozvanim „programabilnim materijalom“. Istraživači ispisuju stvari pomoću 3-D pisača i zatim promatraju kako četvrta dimenzija-vrijeme-utječe na njih ili kako ukloniti promjenu i vratiti u prvobitno stanje.
Poboljšanja u proizvodnji softvera i računala omogućili su stvaranje složenijeg dizajna i veću automatizaciju pri prevođenju dizajna u opipljive stvari. Tibbits, međutim, predviđa scenarij prema kojem materijali sami sadrže informacije potrebne za samomontažu, čime se štedi vrijeme i novac proizvođača.
„Nastojimo ne koristiti skupe materijale. Umjesto njih koristimo svakodnevno dostupne materijale kao što su plastika, metal i drvo te ih kombiniramo na pametne načine. Naša vizija je bila kombiniranje tih materijala u različitoj debljini i usmjerenju. Kombinacijom materijala koji imaju različita svojstva dobiva se predmet u kojem svaki od materijala različito reagira na promjene bilo da se nalazi na svjetlu, vodi ili nekom drugom mediju. Tako bi mogli oponašati kretnje strojeva, motora i senzora.“
„Ne mogu reći za koga radimo, ali ključno područje za ovu tehnologiju je sportska odjeća i sportska oprema. Kod njih postoji veliki interes jer mnogo ulažu u proizvodnju različitih dodataka koji pospješuju sportske rezultate pa tako žele i bolje materijale.“
„Još ima puno posla oko našeg zadatka. Trebamo materijale koji će imati bolja svojstva. Materijali s kojima smo mi radili su dobri i funkcioniraju, ali pitanje je hoće li izdržati ako ih se uklopi u neki proizvod. I hoće li se oni promijeniti tijekom vremena onako kako smo na početku zamislili? Programabilni materijali koje imamo sada vjerojatno nisu spremni za tržište.“
„Temelj problema je činjenica da smo mi istraživački laboratorij. Naš zadatak je pomicati znanost i dolaziti do novih otkrića. Mi ne razvijamo proizvodnju, za to se oslanjamo na industriju. Razvoj novog 4-D printanja ovisi o jakoj suradnji s tvrtkama koje su zainteresirane za unapređenje ove tehnologije.“
Izvor: ScientificAmerican
Preuzeto sa : geek.hr
Nema komentara:
Objavi komentar